Dijaspora Ispovijest Život

Ispovijest Zeničanke koja je radila kao sobarica: Rekli su nam da ne glumimo čistunice i da istom krpom brišemo i go*na i čaše

Prevarena sam i za visinu plate i za smještaj i za hranu i uslove rada.

Bilo je nekoliko djevojaka sa mnom iz Bosne i Hercegovine, sve sa hrvatskim pasošem. Bilo je i dosta djevojaka iz sjevernog dijela Hrvatske, iz Zagreba, Osijeka, Vinkovaca.

Prema većini nas su se ponašali loše

– U Hrvatskoj se na Jadranu konstantno priča o nedostatku radne snage, kako daju dobre plate sezonskim radnicima, sobaricama, čistačicama, konobarima, kako trebaju dobre i vrijedne radnike. Kada neko dođe da radi po tim uslovima kao sezonski radnik, doživi, uglavnom, razočarenja. Zato i ne čudi što toliki broj ljudi iz Hrvatske ide vani da radi, jer ne žele da rade za ovakve poslodavce. Svim ljudima iz Bosne i Hercegovine želim poručiti da se dobro raspitaju o potencijalnom poslodavcu, da ne bi doživjeli ovakve ili gore stvari kad odu raditi u Hrvatsku – riječi su tridesetpetogodišnje Zeničanke koja se nedavno vratila sa Korčule, gdje je radila u jednom hotelu kao sobarica i doživjela niz neugodnosti.

Ona je ispričala za Oslobođenje ono što je doživjela na poslu, uz molbu da se ne otkriva njen identitet.

– Prevarena sam i za visinu plate i za smještaj i za hranu i uslove rada. Bilo je nekoliko djevojaka sa mnom iz Bosne i Hercegovine, sve sa hrvatskim pasošem. Bilo je i dosta djevojaka iz sjevernog dijela Hrvatske, iz Zagreba, Osijeka, Vinkovaca. Prema većini nas su se ponašali loše. Ali, većina je šutjela, trpjela. Čuvaju posao. Treba ih shvatiti. Jer, ni u Hrvatskoj nije nešto posebno bolje nego kod nas. Do posla je teško doći. Ljudi trpe mobing, maltretiranja, iživljavanja pojedinaca. Jedino su pošteđene žene sa Korčule koje tu rade. Ostali su u istoj poziciji – ustvrdila je.

Objasnila je kako je uslove rada i visinu plate dogovorila putem telefona, te da je “sve super zvučalo u razgovoru sa ljudima iz lanca hotela HTP Korčula”.

– Startna plata za posao sobarice je trebala biti 4.600 kuna za rad u jutarnjoj smjeni, uz jedan dan slobodan u sedmici, plaćen prekovremeni rad i to pod uslovom da ja pristanem prekovremeno raditi, plaćen rad nedjeljom, rad za praznike. Uz to sve, dobar smještaj sa maksimalno dvije osobe u sobi i plaćena sva tri obroka. Sve je bilo drugačije. Smještaj je bio užasan, kupatilo sa WC-om je bilo jedno na šest osoba, hrana loša, jednolična. Za doručak samo salama i kruh, a za ručak ono što ostane od gostiju i to dok ima. Ko zadnji završi s poslom, ne dočeka ga jelo. Radila sam 29 dana od 30 prvi mjesec, bila su tu dva državna praznika, radila četiri puta dodatno po četiri sata kao ispomoć u poslijepodnevnim satima, ukupno imala više od 250 radnih sati i dobila 4.200 kuna. Na platnoj listi je napisano 176 radnih sati – ispričala je ova Zeničanka.

Kada je upitala poslodavce zbog čega se ne drže dogovora, odgovorili su joj da se tako vodi, da je takva plata, a da moraju svi raditi prekovremeno zbog nedostatka personala.

U vrijeme dok je radila, kako su joj rekli u hotelu, nedostajalo je deset sobarica, a u međuvremenu su još četiri dale otkaz. Obim posla se samo povećavao.

Tri godine ranije radila je, veli, u jednom hotelu Bola na Braču, takođe kao sobarica. Tamo je, tvrdi, bila bolja organizacija i pravična raspodjela posla. Ove godine, istakla je, manje je turista na Korčuli nego ranijih godina. Iako su iz hotela tvrdili da je to zbog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, to nije tačno. Najviše turista tamo stiže iz Amerike, Engleske, Francuske i Holandije.

Njen suprug je proveo nekoliko dana sa njom na Korčuli. Razočarao se i cijenama smještaja i hrane, ali i uslugama u hotelu, restoranima, kafićima na Korčuli.

– Kakav je odnos ljudi prema gostima, najbolje govore riječi šefice upućene sobarici koja je tek stigla za vrijeme kratke obuke. Rekla joj je da ne glumi čistunicu i da briše “istom krpom i govna i čaše”. Razočarana sam zaista – naglasila je Zeničanka.

– Na sve tri centralne plaže u gradu Korčuli na otoku niti jedan od sedam dana koliko sam boravio tamo nije bilo ni u jednom momentu više 35-40 ljudi. Cijene su katastrofa. U hotelu u kojem sam bio smješten, a koji je stvarno užasan, noćenje s doručkom je otprilike 120 KM. Najjeftinije za popiti u kafiću je espreso kafa od 10 kuna. Točeno pivo je 40 kuna. O restoranima ne treba ni razmišljati. Ako se želite hraniti u prodavnicama, najjeftiniji su vam obična argeta pašteta koja košta ili 4,5-5 KM kad se pretvori u naše pare ili obična konzerva Eva tunjevina, čija je cijena 34 kune ili skoro devet maraka. Pica najeftinija je 75-80 kuna. U starom gradu na jednom mjestu peku janjetinu i prodaju je za 600 kuna po kilogramu. Hotel u kojem je supruga radila sedam dana spavanje s doručkom, bez prevoza ili nečeg drugog, košta 2.450 KM – objasnio je njen suprug, koji takođe nije krio razočarenje u ono što im se dogodilo.


Klikom na "Sviđa mi se"  podržite naš rad!

© Tekst možete prenositi samo uz navođenje IMENA IZVORA i objavom linka prema izvornom članku.


Podjeli prilog

FACEBOOK

REKLAMA

REKLAMA